Hrvatska je doista jedinstvena, ne samo po kristalno bistrom i čistom plavom moru, nego i po različitim kulturama koje su se izmjenjivale kroz tisuće godina na ovom području, a ponekad i asimilirale. Jadransko more nije samo duboki zaljev na Mediteranu urezan u Europski ontinent, pri tom tvoreći najekonomičniju trgovačku rutu između Europe i Istoka, nego je također i kolijevka drevnih civilizacija.  Mnogo je dokaza o tome koji su napokon otkriveni u dubinama jadranskih špilja i Jadranskog mora. Istočna obala Jadranskog mora bila je nastanjena još u rano kameno doba, a postoje dokazi da je i većina dostupnih otoka bila nastanjena (arheološki pronalasci u špiljama blizu otoka Hvara i Palagruže, itd.).

Zahvaljujući pogodnim zemljopisnim karakteristikama naše obale, sa svojim brojnim uvalama, otocima i zaljevima, ovaj obalni pojas je oduvijek bio značajna trgovačka i nautička ruta. Arheološki pronalasci dokazuju da su već u 6. stoljeću prije Krista drevni Grci trgovali s Ilirima morskim putem, te da su tu Grci pronašli svoje kolonije (Pharos, današnji Starigrad na otoku Hvaru te Issa – današnji Vis).

Kasnije su došli Rimljani, i ne samo da su sagradili svoje palače i ljetne rezidencije, nego su poprilično vremena provodili i na moru, o čemu svjedoče mnogi podvodni pronalasci smješteni između Pule i Cavtata. Ti pronalasci su uglavnom amfore, koje su se većinom koristile za pohranjivanje svega, od vina do žita, ulja i parfema. Gdjegod da se odlučite roniti, pronaći ćete ostatke pradavnih brodova i brodskih tereta. Jedno od najvrijednijih pronalazaka iz tog vremena su ostaci pythosa i doliasa, velikih lađa s lončarskim posuđem koje su preuređene u brodove za prijevoz brodskog tereta (žito, itd.). Jedno takvo gradilište nalazi se u blizini Cavtata, a drugo blizu Murtera.

Nova era započela je dolaskom Slavena, to je period obilježen konstantnom borbom za prevlast i obranom od različitih neprijatelja. Dubrovnik, istaknut kao republika, igrao je glavnu ulogu u kulturi i trgovini. Dokazan je brodolom galije u 17. stoljeću koja je plovila iz Venecije, noseći murano staklo, prozorsko staklo i ostale vrijedne predmete, te je bila napadnuta topovima. Tijekom oluje, potonula je kraj otoka Olipe na dubrovačkoj obali.

Kratko vrijeme u 18. stoljeću, ovim prostorom vladao je Napoleon, a poslije je premješten od strane Austrijske Monarhije. Tijekom slijedećih 100 godina, Italija i Austrija borile su se za prevlast nad istočnom obalom, a ta borba je kulminirala u bitci na Visu 1866. god. Austrijska flota, predvođena admiralom Tegetthoffom, koji je komandirao bojnim brodom Erzherzog Ferdinand Max, bila je suprotstavljena admiralu Persanu, kapetanu talijanske flote. U bitci je, Persano, na svom vojnom brodu Crvena Italija, u potpunosti nadjačan od strane Tegetthoffa, te je talijanska flota potonula u obrani.

Svjedočanstva o tim veličanstvenim vremenima mogu se pronaći ne samo na kopnu, nego i u moru, u obliku olupina i ostataka ruševina drevnih brodova. Nakon toga, započela je Austro-Ugarska vladavina. Građene su i utvrđivane luke, a trgovina i brodogradnja su procvjetale. Tijekom dva svjetska rata, Jadran je bio jedno od najvažnijih bojnih polja, te je stoga tu moguće pronaći mnogo olupina brodova još iz tih vremena. Blizu Pule, na primjer, koja je bila strateški važna pomorska luka, pronađeno je dvadesetak olupina, uključujući i brojne podmornice, razarače te topničke brodove. Jadransko more je oduvijek bilo važna pomorska ruta između Istoka i Zapada, što se može i danas vidjeti po brojnim ostacima, koji nas podsjećaju da prošlost nikad ne smije biti zaboravljena, nego da ista treba služiti kao pouka za budućnost.